O MJESTU

Vinjerac je jedno od najinteresantnijih mjesta na dijelu srednjeg Jadrana. Njegov položaj učinit će se zanimljivim i privlačnim za svakog gosta koji želi provesti svoj godišnji odmor u oazi mira, tišine daleko od gradske buke i zagađenosti. Sam dolazak u mjesto pružit će svakom turistu nezaboravnu sliku malog mirnog mjesta okruženog kristalno čistim morem i planinom Velebit u neposrednoj blizini.

Zbog neprestanih strujanja more nikada nije zagađeno, čak i u lučici u kojoj mještani i ostali turisti mogu držati svoje brodove. Za sve one koji žele više zabave tu je blizina gradića Starigrada i grada Zadra (100.000 stanovnika), bogatog kulturnim spomenicima, diskotekama, restoranima, hotelima itd., do kojeg je potrebno svega 30-tak minuta vožnje.

Vinjerac je izrazito ribarsko mjesto. More je bogato raznovrsnom, kvalitetnom ribom koja obogaćuje jelovnike restorana i zajedno sa domaćim, izvornim poljoprivrednim namirnicama i domaćim mesom, zadovoljit će ukuse i najzahtjevnijih gurmana. Uvijek svjež i čist planinski zrak djelovat će ljekovito i za one koji imaju problema sa dišnim putevima.

Zimi su u mjestu uglavnom mještani, a ljeti ga mnogi turisti i prolaznici posjećuju koji su oduševljeni njegovom atraktivnošću i ljepotom. Možemo ga sa sigurnošću nazvati pravim malim rajom idealnim za odmor i opuštanje.

Susretljivi i ljubazni mještani dočekat će svakog gosta otvorenih srca i dobrodošlicom. Svatko tko voli seosku idilu, tišinu, čist zrak i more te dobru i zdravu "spizu" zasigurno će kao odredište svojeg godišnjeg odmora odabrati ovaj biser na Dalmatinskoj obali.

Vinjeračko ribarstvo ima stoljetnu tradiciju.
U Vinjercu je krajem 19. i početkom 20. st. djelovala tzv. Podvelebitska ribarska zadruga uknjižena na ograničeno jamčenje.

U Vinjercu se od kraja 19. st. do 1941. g. nalazilo i sjedište ribarske straže. Straža je bila uvedena zbog povremene upotrebe nedopuštenih ribolovnih sredstava i dinamita, tj. zbog postojanja određenog broja povlačnih mreža i tunolovnih plivarica.
Tunare su funkcionirale do pedesetih godina 20. st. Lov na plavu ribu, tratama i dr., a i drugi ribolov svjećaricama obavljao se u starini na luč, zatim s "feralima".

Riblje vrste u Velebitskom kanalu su vrlo različite. Među njima su arbun, salpa, trlja, špar, gira (manula), podlanica, zubatac, mol (tovar), lastavica, lubin (brancin)...

Od školjaka, koje su se najčešće vadile uz pomoć "grampa" najpoznatije su dagnje, kamenice i prnjavice.

Prnjavice, vrlo dobre kakvoće vadile su se kod Kule, ispod Kamariža Bilog Briga i nešto na Pisku.
Dagnje su se vadile uglavnom u Novskom Ždrilu.

POMORSTVO

U II. polovici 17.st. Venecija posvećuje određenu pažnju obnovi luka u Velebitskom kanalu, posebice Vinjerca.
U vrijeme austrijske uprave, uključujući i kratkotrajno razdoblje francuske uprave, započinje u Vinjercu i razvoj pomorstva. Pojavljuju se prva registrirana plovila u vlasništvu mještana. Prema jednoj statistici iz 1830. Vinjerčani su imali 8 brodova. 1930. imaju 43 broda Završetak izgradnje glavnog lukobrana ("brac") datira se u 1856. godinu.

Luka Vinjerac danas se često ističe kao jedina sigurnija manja luka na JZ obali Velebitskog kanala okrenutoj prema Velebitu. Ona danas ima jedan unutarnji gat zvan "pumpurela" izgrađen na mjestu starijeg i manjeg kamenog nasipa iza II. svj. rata (1954.), i spomenuti vanjski zaštitni lukobran zvan "brac" što znači snažan vjetar, dužine 76,2m, a s nasipom ukupno 107,5m.

Značajke luke Vinjerac (SGŠ 44° 15' 19'', IGD 15° 27' 37'') su sljedeće: glavni orjentiri su svjetionik ("feral") na kraju lukobrana, s crvenim i bijelim sektorom, svjetionik na Rtu Pisak, svjetlo na bovi kod Kuline i oznaka pličine Štanga (čunj na željeznoj motki) 0,5 milje SZ od luke. U luci, osim na bracu, koji je uglavnom slobodan i na porporeli koja je određena za pristajanje većih plovila, nakon popravka u dužini od 60m (1986.), ima 105 priveza za manje barke ("kaiće").

Promet luke nije se bilježio sustavno. Podatak iz 1913. da je iz luke isplovilo 609 brodova s 52.039 tona ukazuje na mogućnost prometa koje su u lokalnim razmjerima bile značajne.
Posljednji brod koji je dugo dolazio u Vinjerac na redovnoj pruzi Rijeka - Obrovac, koja je održavana do 1964. kao stalna, te do 1967. godine kao sezonska, bio je MB "Tuzla".

S obzirom na primorski položaj, čisto more i ugodne ljude Vinjerac je privlačio pažnju pojedinih posjetitelja već i prije II svj. rata. Od 1894. imamo prve krčme, a iza II svj. rata uz krčme otvaraju se restorani i kafići. 1953. osnovano je društvo za uređenje koje je imalo svoju gostionu Vinjerac.

Izgrađeno je i stotinjak kuća za odmor.
Danas imamo postupno oporavljanje turizma. Cjelovitu pansionsku uslugu od 1996. pruža pansion «Niko» desetak soba i apartmana. Bilježi se porast broja gostiju i nočenja, ponudu dopunjuju kafić «stari mornar», «pumpvrela» Josipa Magaša i «ocean nest» njegovog brata Vladimira. Među posjetiteljima ima i dugogodišnjih zaljubljenika koji punih 40 godina dolaze, kao npr. g. Ewald Gesler iz Frankfurta.

Zdravstvena zaštita gravitira zdravstvenoj postaji u Posedarju i to hitna služba koja dežura 24h dnevno.
Vinjerac ima i poštanski ured kojemu pripadaju Slivnica, Vučijak i Ždrelo. Nova digitalna automatska telefonska centrala omogućava 500 brojeva i više javnih govornica.

Mjesna trgovina Puntica opskrbljena je svim namirnicama od kruha do plina za kučanstvo i to u sezoni od 8h do 20h.
S obzirom da je Vinjerac malo mjesto ipak se nastoji organizirati poneki značajni kulturni događaj – poglavito u ljetnoj sezoni npr. ribarska noć.